Polly na tržnici

Berta drži obećanje. U devet ujutro već kuca na zelena vrata, s košarom u šapi, i zajedno odlaze na trg gdje se subotom otvara tržnica. Ulica miriše na naranče i svjež kruh. „Dobro jutro!” doziva Polly kod prvog štanda, a čini se da cijeli niz cerada odgovara odjednom.

Na štandu s voćem koza u prugastoj pregači slaže jabuke u savršenu piramidu. Polly pokazuje na nešto zeleno i bodljikavo. „Što je ovo? Ovakvo voće vidim prvi put.” Koza se smije, odreže tanku krišku i pruža je. Tako Polly uči da se u ovom kvartu prvo kuša, a tek onda odlučuje. „Želim dvije jabuke i jedno od onih, da probam.”

„Koliko košta sve zajedno?” Koza kaže cijenu, Berta kimne da je poštena, a Polly broji novčiće jedan po jedan i veseli se svakom broju. „Vrećicu, molim. Sve to moram odnijeti kući.” Na povratku, s vrećicom koja se njiše ispod jednog krila, Polly odlučuje da će tržnica postati subotnja navika. Ima lekcija koje su ukusnije nego što zvuče.