Polly pita za put

Polly ima teoriju da su karte za turiste, i ta teorija traje točno dvadeset minuta. Ulice kvarta zavijaju kao da ih je netko crtao slobodnom rukom, na svakom uglu isti miris pekarnice, a knjižnica se odbija pojaviti. Na uglu stoji sova sa složenim novinama i čita stojeći, kako to znaju samo sove. „Oprostite, jedno pitanje. Mislim da lutam.”

Sova spušta novine s golemim strpljenjem. „Gdje je knjižnica? Već neko vrijeme hodam ukrug.” Nije daleko, objašnjava sova; problem je fontana. Kod fontane svi skrenu na krivu stranu. „Kod fontane desno ili lijevo?” Lijevo, uvijek lijevo, a onda samo ulica do trga. „Ravno naprijed do trga, dobro! To zvuči jednostavno.”

I doista je jednostavno, čim netko to kaže naglas. Knjižnica se pojavljuje iza trga sa svojim širokim stubama i otvorenim vratima, točno ondje gdje je cijelo vrijeme i bila. „Hvala vam lijepa! Spasili ste mi popodne.” Sova maše novinama ne dižući pogled sa sljedeće stranice. Polly se penje stubama s novom teorijom: najkraća udaljenost između dvije točke je dobro pitanje.