Polly naručuje kavu

Umjesto Polly odlučuje kiša. Počinje nasred trga, a najbliža vrata pripadaju ugaonom kafiću sa zamagljenim prozorima i prugastom tendom s koje polako kaplje. „Dobar dan!” Jazavac s leptir mašnom podiže pogled s aparata za kavu, kao da su mu gosti kišnih dana najdraži.

„Kavu s mlijekom, molim. Ne prevruću, ako može.” Jazavac kima kao netko tko narudžbu shvaća vrlo ozbiljno, a onda bez riječi gurne naprijed staklenu vitrinu. Unutra, zlatni i posuti šećerom, čekaju oni slavni. „Imate li churros? Svi pričaju o njima.” Pravi se uvrijeđenim što je pitanje uopće bilo potrebno. „Ovdje, molim. Želim malo sjediti kraj prozora.”

Mjesto uz prozor dolazi sa zvukom kiše i povorkom užurbanih kišobrana. Polly umače, kuša i razumije cijeli kvart malo bolje. „Račun, molim. Koliko vam dugujem?” Broj je malen; otkriće nije. „Kako ukusno! Sutra sigurno dolazim opet.” Jazavac samo briše šalicu i smiješi se, jer to je već čuo i uvijek je bilo istina.