Prazna Šalica

Bio je to Pedrov prvi dan na novom poslu. Stigao je dvadeset minuta ranije. Ured je bio na četvrtom katu zgrade blizu rijeke. Netko mu je pokazao njegov stol i dao mu prijenosno računalo. Zatim su nestali na sastanku.

Pedro je sjeo. Stol je bio čist. Na kutu je stajala jedna keramička šalica, prazna. Pomislio je da je to možda poklon dobrodošlice. Nije pio kavu, ali bio je žedan.

Otišao je do male kuhinje i napunio šalicu vodom. Kad se vratio, na vratima njegovog ureda pojavio se čovjek s bradom. Čovjek je dugo gledao u šalicu.

"To je bila moja šalica," rekao je. "Sjedio sam tamo prije." Nasmiješio se. "U redu je. Dobrodošao. Ja sam Diego."

Pedro je pocrvenio. Ispričao se i ponudio da vrati šalicu. Diego se nasmijao. "Zadrži je. Smatraj to svojim poklonom dobrodošlice. Ali prvo pitaj za kavu. Aparat je složeniji nego što izgleda."

Kasnije, Diego mu je pokazao kako radi aparat za kavu. Trebalo je deset minuta.