Dva kila strpljenja

U subotu ujutro, Ana je prvi put otišla na tržnicu. Htjela je kupiti voće i povrće za cijeli tjedan. Tržnica je bila puna ljudi, glasova i jarkih boja.

Zaustavila se kod malog štanda s rajčicama. "Koliko košta, molim?" upitala je. Stariji čovjek iza stola pogledao ju je. "Za salatu ili za umak?" rekao je. Ana nije znala što odgovoriti.

"Za salatu," rekla je konačno. Čovjek je odmahao glavom. Pokazao je na jednu kutiju. "Ove su za salatu. Čvrste. Lijepe boje." Pokazao je na drugu kutiju. "Ove su za umak. Meke, vrlo crvene, slatke." Nasmiješio se. "Različite rajčice, različita namjena."

Ana je kupila po kilu iz svake kutije. Čovjek ih je pažljivo zavrnuo u papir. Dao joj je mali limun na poklon. "Za vašu salatu," rekao je.

Kad je stigla kući, sjela je za kuhinjski stol i pogledala svoju vrećicu. Osjećala je kao da je kupila nešto više od rajčica.