Trećeg jutra Chiara je imala novi eksperiment. Postavila je mali akrilni labirint na dno spremnika. U središtu labirinta nalazio se komadić rakovog mesa. Zidovi su bili prozirni, ali put kroz labirint bio je složen: dva desna skretanja, jedno lijevo i mala vratašca koja su se otvarala samo s jedne strane.
Pasta je već promatrala iz svog uobičajenog kuta. Chiara je postavila malu videokameru na rub i povukla se unatrag.
Ono što je Polly vidjela sljedeće bilo je nešto što nikada prije nije vidjela.
Pasta je poslala dvije ruke prema labirintu prije nego što je njezino tijelo napustilo kut. Dvije ruke kretale su se neovisno jedna o drugoj. Jedna je išla preko vrha labirinta, istražujući strukturu. Druga je klizila po podu, ulazeći u ulaz labirinta. Dvije ruke nisu koordinirale jedna s drugom. Djelovale su kao da su zasebna bića.
Ovo nije bila metafora. Chiara je objasnila dok se to događalo: hobotnica ima oko petsto milijuna neurona. Dvije trećine njih nisu u njezinom središnjem mozgu. Oni su u njezinim rukama. Svaka ruka ima svoj složeni živčani sustav. Svaka ruka može samostalno rješavati jednostavne probleme. Središnji mozak pruža visoku razinu namjere. Ruke pregovaraju o detaljima.
Polly je skakutala uz rub spremnika kako bi pratila. Prva ruka provukla se kroz hodnik labirinta. Došla je do prvog skretanja, zastala, opipala i skrenula. Došla je do drugog skretanja. Pastino tijelo još uvijek se nije pomaknulo iz kuta. Druga ruka, ona koja je istraživala vrh, pronašla je mala vratašca u komori i isprobala njihove rubove. Gurnula je jednom. Vratašca su se malo otvorila.
Prva ruka stigla je do vratašca iznutra labirinta. Gurnula je u suprotnom smjeru. Vratašca su se otvorila.
Ruka je uzela rakovo meso.
Read it. Then say it.
Shadow this paragraph in the PollyStop app — record yourself, see how close your pronunciation gets to a native speaker's, sentence by sentence. Free.
Cijela razmjena trajala je možda trideset sekundi. Pasta nije pomaknula svoje glavno tijelo niti jednom.
Chiara je, gledajući svoj video ekran, polako izdahnula. "Ovo je dio koji još uvijek ne razumijemo," rekla je. "Ruke su došle do hrane. Je li hobotnica riješila labirint? Ili su ga dvije ruke riješile zajedno, dok je središnji mozak radio nešto sasvim drugo? Ne znamo. Postoje argumenti za oboje. U osnovi, plaćaju me da o tome raspravljam."
Polly je pogledala Pastu. Hobotnica je sada polako rastezala svoje tijelo, kao što bi to mogla mačka. Osam ruku skupilo se zajedno i povuklo rakovo meso prema kljunu. Labirint, prazan, stajao je na dnu spremnika.
Postoji izraz koji znanstvenici koriste kada ne mogu smjestiti stvorenje u kategorije koje su imali prije nego što su ga upoznali. Izraz je "vanzemaljska inteligencija." Polly ga je čula u video predavanjima. Mislila je da je to pjesnički. Danas, gledajući kako dvije ruke rade labirint bez međusobnog savjetovanja, promijenila je svoje mišljenje. Možda je doslovno.
Chiara je spakirala kameru. "Imam ručak sastanak," rekla je. "Ti ostani. Sviđa joj se društvo."
Polly je ostala. Pasta se vratila u svoju cijev. Poslijepodnevno svjetlo kroz prozore polako se mijenjalo iz plavo-sivog u zlatno. Hobotnica je, povremeno, otvorila jedno oko i pogledala je.
Polly nije rekla ništa. Hobotnica, vrlo očito, nije čekala da joj se obrati.
