Pizza i dugi ručak

Chiara je zatvorila laboratorij za dugi talijanski ručak. "Pođi sa mnom," rekla je.

Polly je sjedila na njezinom ramenu. Ušle su u park.

Napulj je bio užurban za vrijeme ručka. Ljudi su išli u espresso barove. Ulice su mirisale na češnjak i rajčicu.

Chiara ju je odvela u malu pizzeriju. Unutra je bila velika peć na drva. Vatra je bila vrlo vruća.

Napuljska pizza je posebna. Grad ima pravila za nju već dvjesto godina. Tijesto je od brašna, vode, soli i kvasca. Rajčice dolaze s padina Vezuva. Bosiljak je svjež. Peć peče pizzu za devedeset sekundi.

Pizzaiolo je stavio pizzu u peć. Devedeset sekundi kasnije izvukao ju je van. Kora je imala tamne mrlje. Sir je bio rastopljen.

Chiara je dala Polly mali komad kore. Bio je slan, lagano zagoren i vrlo lagan. Polly je razumjela zašto je Napulj čuvao ovu pizzu dva stoljeća.

"Hobotnice su pametne jer žive samo nekoliko godina," rekla je Chiara. "Moraju brzo učiti. Mi možemo učiti polako. Pasta će naučiti sve što zna za još dvije godine."

Polako su se vraćale. Poslijepodne je bilo toplo.