Lucas je naručio kavu i sjeo u prazan kut kafića. Izvadio je svoju knjigu i pokušao čitati. Ali čovjek za susjednim stolom ga je promatrao.
"To je vrlo staro izdanje," rekao je čovjek. Lucas je podigao pogled. Čovjek je nosio tešku jaknu, iako je u kafiću bilo toplo. "Nekad sam prodavao takve knjige. Iza ugla. Dućan više ne postoji."
"Ne postoji?" upitao je Lucas. Osjećao se neugodno, ali nije znao kako izaći iz razgovora. "Kakav dućan?"
Read it. Then say it.
Shadow this paragraph in the PollyStop app — record yourself, see how close your pronunciation gets to a native speaker's, sentence by sentence. Free.
Čovjek se tiho nasmijao. "Stare knjige. Četrdeset godina. Onda je zgrada prodana banci. I banka je zatvorena prije tri godine. Sada je to trgovina odjeće." Pogledao je kroz prozor. "Svaki put kad prođem pokraj, na trenutak zaboravim. Skoro uđem unutra."
Lucas je zatvorio knjigu i slušao. Čovjek nije tražio ništa. Samo je htio nekome ispričati o mjestu koje je nekad postojalo.
