Prelazak preko Urala

Trećeg jutra, vlak se zaustavio u Jekaterinburgu. Galina je već napustila vlak. Izašla je u sitne sate na stanici koju je Polly prespavala, uz zagrljaj i mali val rukom koji je Polly jedva registrirala kroz san. Pavel je još uvijek spavao. Dva nova putnika zauzela su prazne ležajeve tijekom noći: vojnik od možda dvadeset godina u uniformi koja je bila previše čista da bi već bila nošena, i stariji muškarac s kosom sive-žute boje i kutijom za ribolovni pribor.

Polly je skočila do prozora.

Jekaterinburg je najveći grad u Uralu. Uralske planine dijele Europu od Azije. Nisu visoke, više su dugačka, istrošena grebena nego zid. Ali su stare. Prije petsto milijuna godina, kada se superkontinent Pangea formirao, Urali su već bili značajan planinski lanac. Istrošeni su pola milijarde godina i još uvijek su tu. To su jedne od najstarijih planina na Zemlji.

Transsibirska željeznica prelazi Urale kroz Jekaterinburg. Na kilometru 1.777 pruge nalazi se mali marker koji na jednoj strani kaže EUROPA, a na drugoj AZIJA. Svaki ruski putnik kojeg je Polly srela tog jutra pričao joj je o tom markeru. Neki od njih su silazili s vlaka u Pervouralsku, stanici najbližoj markeru, i hodali do njega radi fotografija. Kondukter joj je, uz mali osmijeh, rekao da je marker turistički izum. Prava granica, geografski gledano, nije bila na čistoj točki na karti. Linija razdvajanja otprilike prati razvodnicu rijeke Ural, koja je sama po sebi dugačak luk, a ne linija.

Ali simbolički prijelaz bio je bitan.

Vlak je krenuo iz Jekaterinburga u niske brežuljke prekrivene borovima i smrekama. Šuma se promijenila od prethodnog dana. Bijele breze su još uvijek bile tu, ali sada pomiješane s tamnijim četinarima. Zemlja je bila više naborana. Male rijeke tekle su u plitkim dolinama.

Novi putnik s kutijom za pribor otvorio ju je i izložio svoje mamce na malom stolu. Posložio ih je po bojama. Nije izgledalo da mu trenutno trebaju. Samo ih je htio izložiti.

"Gdje lovite ribu?" upitala je Polly, pažljivo.

Pogledao je gore. Nije izgledao iznenađeno što je papiga progovorila. "Bajkalsko jezero," rekao je. "Za tri dana. Omul. Losos Bajkala. Nećete ga naći nigdje drugdje na svijetu." Pokazao je na određenu žlicu zelene i srebrne boje. "Ovo koristim."

Polly je nagnula svoju crvenu glavu. Čovjek je zatvorio kutiju za pribor.

Nekoliko sati kasnije, blizu Pervouralska, vlak je usporio pored malog bijelog obeliska na čistini. Obelisk je imao metalnu ploču na jednoj strani s natpisom EUROPA na ćirilici. Ploča na drugoj strani imala je natpis AZIJA. Mala grupa od troje turista slikala se. Mahali su vlaku. Pavel, sada budan, podigao je ruku s laptopa i mahnuo natrag.

Obelisk je klizio iza njih. Borovi su se ponovno zatvorili. Vlak je prešao kontinent kao što biste prešli malu ulicu.